Umrli od straja

Dugo očekivani sastanak se napokon dogodio ovu sridu. Na zahtjev HNS, Ministar i njegov pomoćnik su održali radni sastanak, koji je, sportskim rječnikom rečeno, trajao jedno poluvrime. Ministar nije bio zadovoljan sa onim što je čuo. Točnije HNS nije dao plan za saniranje nastale situacije u hrvatskom nogometu i zato je Ministar zatražio da stave svoje mandate na raspolaganje.

I naravno ovi iz HNS-a su brže bolje krenili podnosit ostavke. Moš mislit. Briga se njih za potporu Ministarstva. U njih je novac.
Srebrić se kao i obično ponašao kao da to nisu njihova posla čak je pokušao lopticu prebaciti na Ministarstvo. Veliki je to igrač.
Izgleda da neće biti nikakvih promjena dok se ne napravi neki novi Zakon o sportu koji će regulirati i izborni sustav u nacionalnim savezima i HOO.

I onda je Ministar reka još jednu bitnu stvar. Pozdravija je ulazak Volpija u NK Rijeku. Treba nam svježeg kapitala. Oni klubovi koji nemaju sposobne uprave i ne mogu namaknuti dostatna sredstva trebaju biti amateri. Nije loše, ali treba napomenuti da i amaterizam košta.
Pari da sportašima u amaterskom sportu cvjetaju ruže. Kao da se za amatersko bavljenje sportom ne treba odvajati nikakva sredstva. U ovoj državi sa postojećom zakonskom regulativom vrhunski amaterizam uopće nije riješen. Točnije uopće ga nema u Zakonu iako se radi o 80% hrvatskoga sporta. Nas sportaše vrhunske amatere zanima kako će se riješiti naš status. To nam se čini najvažniji dio nekog novog Zakona o sportu. Ako se to ne riješi, hrvatskom sportu možemo reći zbogom.

I naravno, Ministar je spomenuo i to da će sve te nepravilnosti koje se događaju u sportu u budućnosti rješavati sportska inspekcija. I na tome se intezivno radi i to bi trebala biti najvažnija izmjena postojećeg zakona. Zakon o sportu se treba provoditi, a ne ka do sada. Jer, naravno, ima ljudi koji u sportu love u mutnome i tako sve nas sportaše prikazuju u lošem svjetlu. Ima istine u tome.

E zbog toga je i mene uvatila volja saznat kako se ti zakoni pišu i zašto se neki ne provode, a neki provode. I naravno raspita sam se kod ljudi iz pravne struke. Odgovor je jednostavan. Provode se oni koji su provedivi, a oni koji to nisu trebaju promjene sve dok ne postanu provedivi. Šta u prevodu znači da ovaj naš Zakon o športu nije provediv i potrebne su promijene.

Potrebna je inspekcija, ali se prije inspekcije treba napraviti da Zakon bude provediv. Jer nema nikakvog smisla kažnjavati ljude za nešto što jednostavno nije provedivo. Ozbiljno bi bilo kada bi se prije bilo kakve promjene postojećeg Zakona uvažila mišljenja ljudi iz sporta. Mišljenja klubova, saveza, sportskih zajednica..., ali baš tim redoslijedom jer ljudi koji rade u klubovima svaki dan žive za sport i susreću se sa problemima koje bi zakon trebao riješiti. Ako se ne posluša njihov glas novi Zakon će i dalje biti neprovediv i lovci u mutnome će i dalje nesmetano loviti bila tu inspekcija ili ne, a hrvatski sport će na očigled svih nas i dalje propadati.


[Piše: "Zeško"]