Iz sumnjivog penala do pobjede

Hajduk opet nije pokazao igru koja je vrijedna potošenih 90 minuta slobodnog vremena. Pogotovo ne u nedjelju popodne. Mučili su se bijeli cijelu utakmicu, a šanse koje su stvorili bile su uglavnom zbog gostujućih pogrešaka. Zagreb je igrao tečnije, bolje, povezanije, ali im to nije pomoglo da dođu do pozitivnog rezultata.
Zagreb je ove godine puno bodova prosuo baš zbog toga što nije bio konkretan u završnici, pa je tako i u ovoj utakmici uputio svega dva udarca na gol Klainića. Jedinu šansu Hajduka je u prvom dijelu upropastio Tudor, nakon što ga je idealno proigrao Bencun. U drugom dijelu je Hajduk najbliže pogotku bio nakon udaraca Vlašića koje je Livaković odlično skidao. I dalje se nema šta nadodati što se Hajdukove igre tiće. Besprizorne akcije Sušića koji u nedostatku kvalitetnih suigrača pokušava sam do gola protivnika i u ovoj utakmici su bile neučinkovite..
Malo, premalo da bi se mogli ičemu dobrome nadati protiv Dinama u srijedu u utakmici koja je označena kao najvažnija utakmica proljeća.
Na kraju bilo je tužno gledati izjavu trenera Burića nakon utakmice u kojoj je kategorički tvrdio da je Hajduk bio bolji u ovoj utakmici i da je zaslužio pobjedu.