Prigovori razgovori

Prigovori razgovori

25. prosinca 2011. u 18:00 /

Vrtim programe na TV-u, a mala mi skače nad glavom, oće gledat nakakav crtani na DVD-u po tisućiti put. I to one crtane šta ih je Pauletić okarakterizira kao purgeraj. Ja se nedam ipak sam ja otac u ovoj familiji. Gledat ću ono šta se meni gleda.

Malu potiram u sobu da se igra sa novom vrstom glavatih barbica. Mislim da se zovu bratz. Pa tako dođem do Kanala 5 i emisije o nogometu. Naravno, upa sam na kraju pa nisam sve vidija. U studiju side Ćepo-gradski vječnik SDP-a, profesor Bajrović, Štimac, Smolčić - novinar SD-e i Jerkunica iz Aspire. Pretresaju nogometnu svakodnevicu.

Priča se o slaboj posjećenosti HNL - osim Hajduka. Hajduk uvik ima publiku. Zločesti bi svit reka da je to zato što u Splitu i Dalmaciji još jedino Hajduk nije propa. To nam je sve šta nam je ostalo. Jerkunica misli da je to zbog toga šta se već unaprid zna ko je prvak. E moj, Jerkunica znalo se i u Jugosalviji unaprid ko je prvak pa su stadioni ipak bili puni. Međutim to je bilo vrime kada je svit radija i ima posla. utakmice su bile kao neka vrsta slobodnog vrimena bijeg od žene i dice. Osim toga igrao se i kudikamo kvalitetniji nogomet.

Voditelj postavlja pitanje Štimcu šta sa regionalnom ligom. Zašto ona nije startala i u nogometu. Štimac nas uvjerava da HNL može opstati i bez regionalne lige. E moj Štimac aj lovit rake govnjare. U ciloj Europi je primjećen problem odumiranja klubova koji se bave ekipnim športom. Velike firme i veliki sponzori traže veliko tržište. U jednoj Italiji je Beneton otkaza košarku i osta samo uz rugby jer mu je interesantno tržište Velike Britanije. Kakvo smo mi to tržište sa 4.5 miljuna stanovnika. Nikakvo. Ekonomisti bivše zemlje su predvidili da za jedan prvoligaški klub treba najmanje milijun stanovnika koji gravitiraju tom području, odnosno koji će biti navijači toga kluba. Za primjer Jugoslavija je imala 18 prvoligaša i 24 milijuna stanovnika. I bilo je taman.

Hrvatska ima 16 prvoligaša na 4.5 milijuna stanovnika šta je sa svim dužnim poštovanjem prema Štimcu previše.

Priča da navijači ne žele regionalnu ligu je i više nego smiješna. Svakome je navijaču u interesu gledati bolje utakmice i bolju ligu. Osnovno je pitanje na koje Štimac i ostali trebaju naći odgovor kako je moguće da su se bivše republike povezale u svemu osim nogometu. Ja onako blesav bez nekog velikog znanja reklo bi se banderaš, dolazim do zaključka da je to zato što se oni u vrhu nisu uspili dogovoriti oko podjele kolača. Odnosno dobro im je pa im promjene ne trebaju. To bi otprilike bija odgovor na sve što se događa u hrvatskom nogometu.

Markoviću i Mamiću i njihovim satelitima koji jako dobro žive od nogometa promjene ne trebaju. I ovo stanje teške žabokrečine je za njih idealno stanje. Prof. Bajrović je dobro primjetia da je takvo stanje ne samo u HNS već u svim savezima ili zajednicama športova od gradskih do državnih razina. Bravo profesore dobro ste im rekli. Sustav je problem. Uvik je sustav i bija problem. Bože sačuvaj da bi to bili ljudi. Ljudi samo iskoriste nedorečenosti u sustavu. Reklo bi se rupe u Zakonu.

Onda je u jednom trenutku Ćepu pogodila božja providenca. Spomenija je da u Splitu postoje novi ljudi koji su se okupili u ZEŠ-a Grada Splita. Ljudi koji su svatili di je problem i pokušavaju prominit stvari. Fala Ćepo. Nešto malo se ubacija i Smolčić i prokomentira "je je to je zajednica ekipnih športova". Šteta šta nisu malo više rekli o ZEŠ-u. I onda su se još malo takli toga kakav je izborni sustav u nogometnom savezu. Svatili da to ništa ne valja jer jedan trećeligaš ima više prava od Hajduka. E i to je produkt ovog nakaradnog sustava u športu.

Samo vam jedno svitu moj moram reć. Šport treba korjenite promjene. Nemojte očekivati da će se promjene desiti od strane ljudi koji se nalaze u sustavu i koji od športa žive. Oni su stvorili HNS, HKS, HOO... Promjene donose novi ljudi. Neopterećeni prošlošću. Za promjene trebamo sve izgraditi ispočetka. Za to su potrebne sve zdrave snage u našemu Gradu i u državi, potpora medija, potpora političara i potpora društvene zajednice u kojoj živimo.


[Piše: "Zeško"]